Knjiga Mirande Levanat-Peričić ozbiljan je pristup razmatranju šireg konteksta transhumanizma i posthumanizma, počevši od pojave samog pojma, preko proširenja domene njegove primjene, pregleda dosadašnjih istraživanja i, konačno, izlaganja tema kojima je autorica posvetila gotovo cijelo desetljeće proučavanja odabranih književnih tekstova. (…)

(iz recenzije dr. sc. Lea Rafolta)

U ovoj se vrijednoj knjizi široko postavljeni koncepti transhumanizma i posthumanizma primjenjuju i dodatno objašnjavaju na konkretnim primjerima, i to kroz niz studija, počevši od tekstova iz starije hrvatske književnosti (npr. Vetranovićev Piligrin, Zoranićeve Planine, Barakovićeva Vile Slovinka itd.), do suvremenih romana distopijskog žanra (posebna studija posvećena je romanu Kis Tatjane Tolstoj, dok se u studiji o žanrovskim obilježjima distopija interpretira širi raspon tekstova, od klasičnih distopija Phillipa Dicka, Aldousa Huxleya do Margaret Atwood, Michaela Houellebecqa i Josipa Mlakića). (…)

(iz recenzije dr. sc. Ive Rosande Žigo)

Na hrvatskome jeziku do sada nije objavljena znanstvena monografija koja bi se bavila hrvatskim haikuom kao književnim oblikom, pa ova knjiga nastoji popuniti prazninu koja postoji s obzirom da je sama vrsta vrlo popularna i prisutna u suvremenoj književnoj produkciji na hrvatskome jeziku no teorija još nije adekvatno popratila praksu. Naime, niti jedna knjiga koja se do sada posredno bavila materijom hrvatskoga haikua nije to učinila iz pozicije komparativne književnosti kao humanističke discipline.

(iz recenzije doc. dr. sc. Ive Lakić Parać)

Autor kombinira tradicionalnu metodu književne interpretacije odnosno pomnoga čitanja i inovativne metode računalne obrade teksta (brojčano čitanje) koje su sastavni segment područja digitalne humanistike, sve zastupljenijeg u proučavanju književnosti. Autor primjereno obrazlaže ovakav dvostruki pristup i pokazuje njegovu prikladnost pri analizi većega korpusa hrvatskog haikua. Naime, s obzirom na minimalizam i stabilnost ove pjesničke forme, uvelike definirane tradicijom i stoga prikladne za međunacionalne translacije, računalna obrada koja se odnosi na mehanizme haikua (usjek i dobnicu) u pojedinačnim pjesmama pokazuje se vrlo produktivnom. Ovaj, za naš kontekst inovativan pristup analizi književnog teksta, autor pritom umješno kombinira i dopunjuje uvidima bližima tradicionalnijem tumačenju, čime se uspostavlja ravnoteža dviju različitih metodologija. 

(iz recenzije doc. dr. sc. Branislava Oblučara) 

Svjedoci smo danas globalnih socio-kulturnih preobrazbi, kada se u moru problema pokušava racionalnim metodama doći do rješenja gorućih problema. Svjedoci smo i kraha nekih od tih pokušaja. Međutim, činjenica je da se time ne iscrpljuju mogućnosti / pokušaji davanja alternativnih odgovora i drugačijih slika budućnosti. Dis/u/topija jeste jedna od formi „pogleda u budućnost“, osobit način stvaranja slike alternativnih sudbina čovjeka i čovječanstva, svojevrsna refleksija o kulturi.

Fenomen dis/u/topije, kao piše Rafaela Božić u svojoj knjizi, izuzetno je složen, pa su multidisciplinarna istraživanja zapravo i porodila neku vrstu gnoseološkog paradoksa: suština i invarijantne osobine ovog (pod)žanra postaju sve neulovljivije.

dr. sc. Adijata Ibrišimović-Šabić

Kako se navodi i u uvodnome tekstu ove knjige, interes prema anti-/dis-/u-topiji izvire iz novog interesa književne teorije prema tim književnim vrstama, a znanstvenu relevantnost djela osnažuje i činjenica da su se anti-/dis-/u-topijski književni tekstovi od svojih početaka nalazili na rubu književno-znanstvenog kanona. Dominantan je pristup toj književnoj vrsti (ili književnim vrstama) u knjizi Rafaele Božić iz perspektive sociologije književnosti, pa se u književnim tekstovima primjećuju obrasci koji istražuje složene društvene odnose kroz prikaz alternativnog, vremenski i/ili prostorno dislociranog svijeta. Upravo takav pristup književnosti, koji povezuje metodu pomnoga čitanja (close reading) s analizom šireg društvenog i kulturnog konteksta, često dominira u suvremenim pristupima književnosti pa je u oba smisla (predmetom bavljenja i pristupom analiziranoj građi) ova knjiga vrijedno štivo.

dr. sc. Danijela Lugarić Vukas

Budući da je pojam „pripovjedačka Bosna“ od svoga uvođenja 20-ih godina 20. st. (Kršić) ostao dobrim dijelom nejasan i, premda u upotrebi, do 1990-ih bez dostatne teorijske elaboracije – autor ove studije hvata se ukoštac s kompleksnim zadatkom kritičkog propitivanja sadržaja i dosega pojma kao i metodologijom njegova utemeljenja. Fokusirajući se na hrvatski korpus pripovjedačke Bosne, žanrovski i periodizacijski proširivši pojam, Davor Beganović znanstveno utemeljeno (teorijski i književnopovijesno) ocrtava konture jednog kompleksnog (istodobno zajedničkog i višenacionalnog) i dinamičnog  književnog polja kako bi ispitao zakonitosti njegova funkcioniranja. 

dr. sc. Zrinka Božić

Od posebne je važnosti autorova naglašena svijest o konstitutivnoj određenosti književnosti svakovrsnim oblicima prelaženja generičkih granica, napose pak onih koje dijele fikciju od dokumentarne proze, te obaviještenost o širem, prije svega njemačkom, kontekstu promišljanja dinamike kulturne recepcije.

dr. sc. Tomislav Brlek

Bogutovac suvereno određuje ključne probleme i poetičke dominante Basarinih tekstova: od početnog bijega od jezika i postmoderne nesigurnosti u dijalogu Ja i Ništa, preko konkretnih tekstualnih primjera (na primjer: izvrsne komparativne analize Basare i Becketta) do niza teorijskih uvida (od stilistike, teorije lika do agambenovskih dijagnostičkih teza). Istodobno autorica nudi analitički pregled i ključne naglaske književnokritičke recepcije Basarina rada, kao i problematiku njegove rane esejistike koju argumentirano uključuje u vlastiti interpretativni koncept, uz veze s ključnim autorima ili pretečama postmoderne (Barth, Borges).

Iz recenzije dr. sc. Deana Dude

Posvećen ranom proznom djelu Svetislava Basare, suvremenog srpskog književnika od šireg južno slavenskog značaja, knjiga se analitički usredotočuje na problem konstituiranja autorovog pisma i uspostave referentnog okvira za njegovu kritičku procjenu. (…) Središnji postupak de(kon)struiranja književnoga govora shvaća se kao sredstvo razumijevanja načina funkcioniranja znakovnih sistema općenito, čime se p(r)okazuje njihova uvjetovanost i nestabilnost. Knjiga također nudi drugačije tumačenje statusa Basarine proze unutar institucionalnih koordinata srpske književnosti, prema kojem ona nadilazi konceptualne okvire tzv. mlade srpske proze ili srpske proze postmodernog doba, uključujući se u obuhvatniji horizont suvremene književne produkcije.

Iz recenzije dr. sc. Tomislava Brleka