Treća serija Biblioteke L, kojom Zavod za znanost o književnosti obnavlja svoju izdavačku djelatnost, okuplja znanstvene monografije koje u analitičko središte stavljaju književni tekst, ali i one koje na intrigantan način (pa i promjenom težišta analize prema drugim tekstovima kulture – filmu, stripu, popularnoj kulturi itd.) propituju granice znanosti o književnosti u 21. stoljeću. Znanstvena izvrsnost i inovativnost ključne su u odabiru znanstvenih monografija, pri čemu posebno potičemo objavljivanje studija koje i odabirom građe za analizu i teorijskim pristupom kritički tumače tekstove kulture te se bave temama koje su podzastupljene u domaćoj humanistici.
Knjiga Mirande Levanat-Peričić ozbiljan je pristup razmatranju šireg konteksta transhumanizma i posthumanizma, počevši od pojave samog pojma, preko proširenja domene njegove primjene, pregleda dosadašnjih istraživanja i, konačno, izlaganja tema kojima je autorica posvetila gotovo cijelo desetljeće proučavanja odabranih književnih tekstova. (…)
(iz recenzije dr. sc. Lea Rafolta)
U ovoj se vrijednoj knjizi široko postavljeni koncepti transhumanizma i posthumanizma primjenjuju i dodatno objašnjavaju na konkretnim primjerima, i to kroz niz studija, počevši od tekstova iz starije hrvatske književnosti (npr. Vetranovićev Piligrin, Zoranićeve Planine, Barakovićeva Vile Slovinka itd.), do suvremenih romana distopijskog žanra (posebna studija posvećena je romanu Kis Tatjane Tolstoj, dok se u studiji o žanrovskim obilježjima distopija interpretira širi raspon tekstova, od klasičnih distopija Phillipa Dicka, Aldousa Huxleya do Margaret Atwood, Michaela Houellebecqa i Josipa Mlakića). (…)
(iz recenzije dr. sc. Ive Rosande Žigo)
Na hrvatskome jeziku do sada nije objavljena znanstvena monografija koja bi se bavila hrvatskim haikuom kao književnim oblikom, pa ova knjiga nastoji popuniti prazninu koja postoji s obzirom da je sama vrsta vrlo popularna i prisutna u suvremenoj književnoj produkciji na hrvatskome jeziku no teorija još nije adekvatno popratila praksu. Naime, niti jedna knjiga koja se do sada posredno bavila materijom hrvatskoga haikua nije to učinila iz pozicije komparativne književnosti kao humanističke discipline.
(iz recenzije doc. dr. sc. Ive Lakić Parać)
Autor kombinira tradicionalnu metodu književne interpretacije odnosno pomnoga čitanja i inovativne metode računalne obrade teksta (brojčano čitanje) koje su sastavni segment područja digitalne humanistike, sve zastupljenijeg u proučavanju književnosti. Autor primjereno obrazlaže ovakav dvostruki pristup i pokazuje njegovu prikladnost pri analizi većega korpusa hrvatskog haikua. Naime, s obzirom na minimalizam i stabilnost ove pjesničke forme, uvelike definirane tradicijom i stoga prikladne za međunacionalne translacije, računalna obrada koja se odnosi na mehanizme haikua (usjek i dobnicu) u pojedinačnim pjesmama pokazuje se vrlo produktivnom. Ovaj, za naš kontekst inovativan pristup analizi književnog teksta, autor pritom umješno kombinira i dopunjuje uvidima bližima tradicionalnijem tumačenju, čime se uspostavlja ravnoteža dviju različitih metodologija.
(iz recenzije doc. dr. sc. Branislava Oblučara)
Budući da je pojam „pripovjedačka Bosna“ od svoga uvođenja 20-ih godina 20. st. (Kršić) ostao dobrim dijelom nejasan i, premda u upotrebi, do 1990-ih bez dostatne teorijske elaboracije – autor ove studije hvata se ukoštac s kompleksnim zadatkom kritičkog propitivanja sadržaja i dosega pojma kao i metodologijom njegova utemeljenja. Fokusirajući se na hrvatski korpus pripovjedačke Bosne, žanrovski i periodizacijski proširivši pojam, Davor Beganović znanstveno utemeljeno (teorijski i književnopovijesno) ocrtava konture jednog kompleksnog (istodobno zajedničkog i višenacionalnog) i dinamičnog književnog polja kako bi ispitao zakonitosti njegova funkcioniranja.
dr. sc. Zrinka Božić
Od posebne je važnosti autorova naglašena svijest o konstitutivnoj određenosti književnosti svakovrsnim oblicima prelaženja generičkih granica, napose pak onih koje dijele fikciju od dokumentarne proze, te obaviještenost o širem, prije svega njemačkom, kontekstu promišljanja dinamike kulturne recepcije.
dr. sc. Tomislav Brlek
Bogutovac suvereno određuje ključne probleme i poetičke dominante Basarinih tekstova: od početnog bijega od jezika i postmoderne nesigurnosti u dijalogu Ja i Ništa, preko konkretnih tekstualnih primjera (na primjer: izvrsne komparativne analize Basare i Becketta) do niza teorijskih uvida (od stilistike, teorije lika do agambenovskih dijagnostičkih teza). Istodobno autorica nudi analitički pregled i ključne naglaske književnokritičke recepcije Basarina rada, kao i problematiku njegove rane esejistike koju argumentirano uključuje u vlastiti interpretativni koncept, uz veze s ključnim autorima ili pretečama postmoderne (Barth, Borges).
Iz recenzije dr. sc. Deana Dude
Posvećen ranom proznom djelu Svetislava Basare, suvremenog srpskog književnika od šireg južno slavenskog značaja, knjiga se analitički usredotočuje na problem konstituiranja autorovog pisma i uspostave referentnog okvira za njegovu kritičku procjenu. (…) Središnji postupak de(kon)struiranja književnoga govora shvaća se kao sredstvo razumijevanja načina funkcioniranja znakovnih sistema općenito, čime se p(r)okazuje njihova uvjetovanost i nestabilnost. Knjiga također nudi drugačije tumačenje statusa Basarine proze unutar institucionalnih koordinata srpske književnosti, prema kojem ona nadilazi konceptualne okvire tzv. mlade srpske proze ili srpske proze postmodernog doba, uključujući se u obuhvatniji horizont suvremene književne produkcije.
Iz recenzije dr. sc. Tomislava Brleka
